O grupnoj analizi

Grupna analiza je metoda grupne psihoterapije koju je osnovao S. H. Foulkes 40-ih godina prošlog veka i proizašla je iz psihoanalize, s tim što se takođe oslanja na niz drugih psihoterapijskih tradicija i pristupa kao što su: teorija sistema, razvojna i socijalna psihologija.

Grupna analiza kombinuje psihoanalitički uvid u razumevanju društvenih i međuljudskih funkcionisanja i odnosa, i njen glavni interes je usmeren ka odnosima između individualnog člana grupe, terapeuta, ostalih članova grupe i grupe kao celine sa ciljem osnaživanja ličnosti pojedinca, njegovog razvoja, prorade patoloških aspekata ličnosti, gubitka simptoma i bolje inetegraciju osobe u sredinu (porodičnu i radnu).

Kako izgleda grupna analiza i čemu služi?

Terapeut pažljivo bira članove grupe, na osnovu indikacija za terapiju, uzrasta, obrazovanja, pola (grupe su sastvljene od članova oba pola) i slično. Grupa broji maksimalno osam članova. Najčešće postoji tzv. grupa odškrinutih vrata, tako da novi članovi pristižu u grupu koja već postoji, onim tempom kojim stari članovi napuštaju grupu.

Trajanje grupne seanse je 90 minuta, najčešće jedanput nedeljno uvek u isto vreme, uvek na istom mestu.

Pre nego što pacijent uđe u grupu, terapeut obavlja psihoterapisjki intervju u trajanju od najmanje 4-5 individualnih seansi (nekad i više) kako bi se bolje upoznao sa pacijentom i kako bi ga pripremio za rad u grupi.

Tokom terapije voditelj grupe (psihoterapeut-grupni analitičar) stimuliše interakcije između članova grupe i to postaje fokus lečenja, tako da razumevanje grupnih interakcija, razgovori i događaji unutar grupe postaju moćan način učenja o sebi.

Početni strahovi da će biti previše teško govoriti o svojim problemima u grupi postepeno nestaju tokom razvoja grupe kroz povezivanje članova grupe i razvojem poverenja. Razmena osećanja i iskustva u intenzivnoj i živoj grupi stvara atmosferu u kojoj se razvijaju poverenje i podrška.
Raniji obrasci ponašanja, stavovi i osećanja se pojavljuju u grupi i njihova analiza i razmišljanje o njima na način da budu shvaćeni kao emocionalno iskustvo otvaraju put rasta i razvoja. Članovi grupe vide sebe očima drugih. Oni dobijaju nove uvide o sebi i uče o sebi i drugima kroz rad grupe. Na ovaj način nastaju duboke i trajne promene u članovima grupe, koji se manifestuju novim kvalitetima u ličnosti, razvojem kreativnosti, pravog Selfa, gubitkom simptoma itd.

Grupna analiza je ambiciozna i kao ishod priželjkuje dublju rekonstrukciju ličnosti.

Nije neuobičajeno da ljudi osećaju oklevanje da se pridruže grupi. Iskustvo je pokazalo, međutim, da članovi grupe prave dramatične promene u svom životu i odnosima u grupi, delimično kroz terapijske efekte koje proizilaze iz mogućnosti da sebe sagledaju u očima drugih, a delom kroz mogućnost da učestvuju u terapiji drugih članova grupe. Svaki član koristi grupu za sebe na svoj način i u ritmu koji je njemu svojstven.

Grupna analiza se primenjuje u različitim životnim problemima i situacijama, ali recimo da su tipični problemi razne vrste anksioznosti, depresija, međuljudski odnosi opterećeni poteškoćama, trauma, usamljenost, nisko samopoštovanje, nezadovoljstvo, nesigurnost itd. Takođe može biti od pomoć onima koji su u fazi tugovanja zbog gubitka nekog bliskog ili boluju od neke od psihosomatskih bolesti (astma, inflamatorne bolesti creva, gastritisi, hipertenzija, psorijaza…).

Međutim, grunpa analitička psihoterapija ne bavi se samo traumatskim životnim iskustvima, već i otkrivanjem nerazvijenih težnji i kreativnosti članova grupe. Grupni analitičar takođe pored terapije u grupnom setingu, može ponuditi individualni tretman sa ciljem priprema pacijenta za ulazak u grupu.